Svako od nas u nekom momentu osjeti da mu je neophodan odmor. Nekada je to duži (godišnji odmor), a nekada kraći (vikend) odmor. Koliko god da volimo posao koji radimo, naprosto, svako od nas ima svoje limite u pogledu fiziologije i efekta fiziologije na naše fizičko i mentalno zdravlje.
U ovom blogu želimo Vam predstaviti koliko je važno da odmaramo, iz kog razloga je važno da nekada uzmemo i duži predah i šta sve možemo uraditi kako bi odmor zaista bio efikasan.
Iako se na prvu loptu čini da uzimanjem godišnjeg odmora svi “gube”, neke od procjena finansijskih i psiholoških eksperata nam govore sasvim drugačije. Jedna finansijska procjena koja je objavljena u Chicago Tribune-u tvrdi da američke poslodavce na godišnjem nivou svi neželjeni efekti neodmaranja košta oko 344 milijardi dolara. Na osnovu ovog podatka, jasno je iz kog razloga bi i poslodavci trebali ne samo poštovati godišnji odmor zaposlenih, nego ih i motivisati na isti.
Prema nekim procjenama, na globalnom nivou, oko 573 miliona dana godišnjeg odmora “propadne” jer ih zaposlenici ne uzimaju (Degges-White, 2018).
Neki od razloga ne odlaska na godišnji odmor su:
- strah da će se nagomilati posla tokom odsustva sa radnog mjesta,
- strah da će se propustiti nešto važno,
- strah od toga da poslodavac na odmor gleda kao na negativnu pojavu i
- strah da će poslodavac uvidjeti da neki radnik/radno mjesto nije toliko važno (Degges-White, 2018)
Naravno, perfekcionizam je isto tako jedna od ličnih karakteristika koje utiču na to da se godišnji odmor “preskoči”, ali o tome u nekom drugom blogu.
Zašto uzeti godišnji odmor?
Istraživači su na uzorku od 3.000 zaposlenih u Kanadi došli do zaključka da uzimanje godišnjeg odmora pozitivno utiče na zadovoljstvo zaspolenih (Hilbrecht & Smale, 2016).
Odavno je svima poznato da je zadovoljan zaposlenik = produktivan zaposlenik. Da ovo ne bude samo prazna floskula, navodimo i istraživanja koja to pokazuju.
Studija iz 2009. godine pokazuje da su zaposleni koji su koristili više godišnjeg odmora bili produktivniji od onih koji su odmor koristili u manjoj mjeri (Perlow & Porter, 2009).
Slično nam pokazuje još jedna studija u kojoj su istraživači primjetili da oni zaposleni koji su radili na određenom projektu i napravili pauzu na istom i koristili svoj odmor, su izvijestili da im je mnogo lakše raditi isti projekat nakon iskorištenog odmora (Fritz & Sonnentag, 2006).
Korištenje godišnjeg odmora pored zadovoljstva utiče i na naše fizičko zdravlje. Jedna od najopsežnijih studija koja je trajala devet godina u kontinuitetu pokazuje da oni zaposlenici koji koriste plaćeni godišnji odmor imaju kvalitetnije zdravlje i manji rizik za različita oboljenja u odnosu na one koji ne koriste godišnji odmor (Gump & Matthews, 2000). Isto tako, ova studija nam pokazuje da oni koji nisu uzeli godišnji odmor duže od 2 godine, imaju 30% veću šansu da dožive srčani udar u budućnosti.
Pored benefita na naše fizičko, odmor ima i benefite na psihičko zdravlje. Jedna studija rađena na uzorku od 800 zaposlenih pokazuje da odmor pozitivno utiče na smanjivanje stresa i uznemirenosti (anksioznosti), upravo onih pojava koje, ako su previše prisutne/izražene, negativno utiču na produktivnost i dovode do apsentizma i povećane fluktuacije (Jourdey & Wallace, 2009).
Iako je praksa da većina zaposlenih uzima godišnji odmor tokom ljetnih mjeseci, oni koji se odluče na zimski godišnji odmor mogu doživjeti iste benefite. Neka novija istraživanja pokazuju da godišnje doba ne igra ulogu, nego je važnije kako se pristupi samom godišnjem odmoru.
Čak iako istraživanja pokazuju da dužina godišnjeg odmora ne igra preveliku ulogu, duži godišnji odmor ako se koristi “ispravno” može imati benefite. Tako npr. oni koji pažljivo isplaniraju svoj godišnji odmor u kontekstu lokacija koje planiraju obići ili koje nove vještine žele naučiti imaju veći benefit od onih koji nemaju planove za svoj odmor (Chun-Chu, Petrick, & Shahvali, 2016). Ova ista studija nam govori i o važnosti toga da se “otkačimo” od našeg posla, što će biti posebna tema za novi blog, jer je evidentno da mnogi to ne uspijevaju izvesti.
Takođe, rekao bih da ova studija nam govori i o tome da bi i same kompanije ili HR sektor u kompanijama mogao načiniti kratki “priručnik” za godišnje odmore kako bi zaposleni zaista osjetili sve pogodnosti odmora.
S druge strane, meta-analiza iz 2009. godine nam pokazuje da efekti godišnjeg odmora iako donosi pozitivne efekte po nas, ti efekti nisu pretjerano dugoročni, tj. oni “ispare” nakon svega koliko sedmica (npr. Bloom, Kompier, Geurts, De Weerth,Taris, & Sonnentag, 2009). Kada sve sumiramo, možemo zaključiti da odmor od poslovnih aktivnosti je neophodan i neminovan, a isto tako da bi sadašnji koncept godišnjih odmora mogao dobiti i neki novi oblik koji bi bio adekvatniji i kvalitetniji od dosadašnjeg modela i koji bi donio više benefita i zaposlenika u kompanijama.
Reference:
Bloom, J.D., Kompier, M, Geurts, S., De Weerth, C., Taris, T., & Sonnentag, S (2009). Do we recover from vacation? Meta-analysis of vacation effects on health and well-being. Journal of Occupational Health, 51(1), 13-25.
Chun-Chu, C., Petrick, J.F., Shahvali, M. (2016). Tourism experiences as a stress reliever. Journal of Travel Research, 52(2), 150-160.
Degges-White, S. (2018). You really do “need” a vacation. Psychology today. Retrived from: https://www.psychologytoday.com/us/blog/lifetime-connections/201807/you-really-do-need-vacation.
Fritz, C., & Sonnentag, S. (2006). Recovery, well-being, and performance-related outcomes: the role of workload and vacation experiences. Journal of Applied Psychology, 91 (4), 936.
Gump, B. B., & Matthews, K. A. (2000). Are vacations good for your health? The 9-year mortality experience after the multiple risk factor intervention trial. Psychosomatic Medicine, 62 (5), 608-612.
Hilbrecht, M., & Smale, B. (2016). The contribution of paid vacation time to wellbeing among employed Canadians. Leisure/Loisir, 40 (1), 31-54.
Joudrey, A. D., & Wallace, J. E. (2009). Leisure as a coping resource: A test of the job demand-control-support model. Human Relations, 62 (2), 195-217.
Perlow, L. A., & Porter, J. L. (2009). Making time off predictable–and required. Harvard business review, 87 (10), 102-9.
Zhang, J. W., & Howell, R. T. (2011). Do time perspectives predict unique variance in life satisfaction beyond personality traits? Personality and individual differences, 50 (8), 1261-1266.
Autor teksta: Petar Mrđa, HR Consultant