Kompanija Alphabet Group u protekla dva mjeseca bila je mjesto učenja i sticanja prvih znanja i vještina iz oblasti regrutacije i selekcije za praktikanticu Draganu Mihaljčić. Dragana je studentkinja master studija psihologije na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Banjoj Luci, koja se još tokom studija zainteresovala za psihologiju rada, a prvi profesionalni angažman u Alphabet Group-u, potvrdio je njenu želju da se usavršava za rad u oblasti ljudskih resursa. U nastavku pročitajte šta Dragana kaže o stečenim znanjima i vještina, usvojenim vrijednostima u Alphabet-u, te svakodnevnim izazovima posla u oblasti selekcije i regrutacije.
Zašto je tvoj izbor bio baš Alphabet Group i kako bi opisala svoje iskustvo u Alphabet Group-u?
Na osnovu Women’s STEP programa koji realizuje Američko vijeće u BiH, a čiji je osnovni cilj osnaživanje studentkinja društvenih nauka u pogledu sticanja prvih radnih iskustava, izrazila sam želju za radom u oblasti ljudskih resursa. Interesovanje za psihologiju rada i uvjerenje da su zaposlenici najvažniji potencijal organizacije, usmjerili su me prema kompaniji Alphabet Group. S obzirom na to da je u pitanju konsultanska kompanija u čijem središtu poslovanja su regrutacija i selekcija zaposlenika, edukacije i treninzi iz oblasti ličnog i profesionalnog razvoja, nisam posumnjala u ispravnost načinjenog koraka niti u jednom trenutku. Tome je svakako doprinijela i činjenica da dijelimo uvjerenje kako su znanje i inovativnost zaposlenika osnovni izvor ekonomskog rasta i razvoja. Na studiju psihologije pažnju su mi posebno zaokupljala pitanja koja se odnose na organizacijsko ponašanje, procese mišljenja i donošenja odluka, te kako procjenjujemo sposobnosti i osobine ličnosti. Upravo ta radoznalost me i potaknula da odgovore potražim u stvarnom radnom okruženju. Ipak, to ne bi bilo moguće da nisam naišla na veliko razumijevanje zaposlenika iz Alphabet Group-e. Mentorstvo, konstruktivne povratne informacije, mogućnost sticanja novih znanja i vještina te primjena saznanja stečenih u toku školovanja i volontiranja, učinili su da slobodnije iskazujem svoje ideje i da se osjećam kao dio tima. Praksu bih opisala kao uzbudljivo putovanje u kojem sam dosta naučila o sebi i drugima. Jedna od najvažnijih lekcija se odnosi na to da možemo više nego što mislimo, potrebno je samo stimulativno radno okruženje i ljudi koji u tebe vjeruju. Iako su tek prošla dva mjeseca, sa sigurnošću mogu reći da svoju budućnost vidim u domenu ljudskih resursa.
Koja znanja i vještine ti je donijela ova praksa?
Svaki radni dan nosi svoje izazove i mogućnosti za sticanje novih znanja i vještina. U saradnji sa mentorima učim o pravilnom sprovođenju procesa regrutacije i selekcije, kako se vodi intervju, te o interpretaciji rezultata na psihološkim testovima kojima se procjenjuju kognitivne sposobnosti i osobine ličnosti. Timski rad, povjerenje i podrška koju imam od kolega doprinijeli su razvijanju kritičkog i kreativnog mišljenja, te efikasnijem prezentovanju vlastitih ideja i zapažanja.
Koje najvažnije vrijednosti si usvojila radeći u Alphabet Group-u?
- Efikasna komunikacija je ključ uspjeha. Kada dijelimo znanje sa drugima ono se ne umanjuje i ne troši, kao što je slučaj sa robom. Prema tome, znanje i ideje predstavljaju neiscrpan resurs, a to ukazuje na potrebu postavljanja čovjeka u središte poslovanja.
- Prilikom pregledavanja biografija, motivacionih pisama i ostale dokumentacije kandidata, ne zaboraviti da se iza njih kriju godine učenja, rada, odricanja i jedinstvena priča. Iskazati svakom kandidatu poštovanje kroz prijatan pristup i slanje povratne informacije, bez obzira da li je pozitivna ili negativna.
Šta je najveći izazov sa kojima se susreće neko ko se bavi regrutacijom i selekcijom?
Procesi regrutacije i selekcije sa sobom nose brojne izazove. Posebno bih istakla važnost privlačenja pravih kandidata. U konkursima za posao potrebno je navesti jasan i precizan opis poslova i potrebnih kompetencija, s ciljem pronalaska kandidata čiji profil u najvećoj mjeri odgovara zahtjevima poslodavca. Izazov se javlja uslijed sve učestalijeg odlaska radno sposobnih ljudi u inostranstvo. Nemogućnost uspostavljanja egzistencije i života dostojnog ljudskog bića i nesigurna politička situacija su svakako primarni razlozi za situaciju u kojoj se nalazimo. To je društveni problem i time je odgovornost svih nas. Kao drugi izazov navela bih nešto na šta trenutno imamo veću kontrolu i mogućnost ispravke, a to je upotreba heuristika ili mentalnih prečica u procesima donošenja odluka. Dugo je vremena smatrano da je čovjek potpuno razumno biće koje bez obzira na uslove i uticaj spoljnih faktora donosi odluke koje su u skladu sa svim načelima logike. No da li je to zaista tako? Uslijed ograničenog broja informacija sa kojima raspolažemo, neizvjesnosti i složenosti samog okruženja skloni smo upotrebi mentalnih prečica, kako bismo što brže uz što manju potrošnju kognitivnih resursa donijeli odluku. S obzirom na to da je u pitanju prirodna reakcija, važno je da se ne zavaravamo time kako se nama to nikada ne dešava i kako smo uvijek racionalni i objektivni. Cilj je osvijestiti te procese i razumjeti do kakvih posljedica nas mogu dovesti, te spriječiti njihov uticaj na našu odluku. Zamislimo da nas fizički izgled ili način govora kandidata/kinje na intervjuu podsjeti na osobu sa kojom imamo loše iskustvo. Ako to ne osvijestimo velike su šanse da ćemo automatski onemogućiti kandidatu/kinji prolaz u sljedeći krug selekcije iako, na primjer, potpuno odgovara traženom profilu. I na kraju, spomenula bih izazov prihvatanja novih tehnologija. Često zbog neznanja i animoziteta prema novinama, udaljavamo se od efikasnih alata koji nam mogu olakšati proces regrutacije i selekcije. U pitanju su softveri za zapošljavanje koji štede vrijeme i novac, te poboljšavaju iskustvo kandidata. Omogućuju automatsko prikupljanje prijava, testiranje kandidata standardizovanim, validnim i pouzdanim testovima kojima se ispituje inteligencija, osobine ličnosti, te posjeduju mnoge druge pogodnosti.
Koje su to poželjne osobine za rad u oblasti regrutacije i selekcije?
Na prvo mjesto bih postavila etičnost, imajući u vidu da se radi sa velikom količinom povjerljivih, privatnih informacija. Smatram da je za rad u oblasti regrutacije i selekcije poželjno imati i razvijene organizacione i komunikacione vještine, biti empatičan i kooperativan, te uživati u izazovima.
Kakav savjet bi dala svim mladim ljudima koji razmišljaju o poslu u oblasti regrutacije i selekcije?
Ne čekajte idealan trenutak da se upustite u svijet ljudskih resursa. Misli o tome da smo nespremni zato što nismo pročitali svu relevantnu literaturu, samo nas udaljavaju od stupanja na tržište rada. Učenje ne prestaje nakon fakulteta, čak postaje intenzivnije. U radnom okruženju po prinicipu „bacanja u vatru“ učimo mnogo ne samo o poslu, već i o sebi. Na kraju krajeva, od nekog ko je tek na početku profesionalne karijere se i ne očekuje da sve zna, nego se cijeni ulaganje truda, disciplina i želja za učenjem.