PCM: Ko si kada nastupi stres?

Kako bismo u potpunosti razumjeli pojam PCM-a (The Process Communication Model), priču ću početi sa teoretske tačke gledišta. Kao i kod svih teorija, postoje ljudi koji ih razvijaju i primjenjuju, oni koji ih unaprijeđuju, pa čak možda i pojednostavljuju. Korijeni PCM-a vode u transakcionu analizu, pa je tako gospodin Taibi Kahler, osnivač PCM-a, čovjek iz svijeta transakcione analize.

Šta je Taibi ustvari uradio? Radeći sa svojim pacijentima, bilježio je njihove određene karakteristike, odnosno na koji način ih manifestuju, te je tako pratio pet elemenata ponašanja kod svakog pacijenta. Pratio je šta su govorili, njihovo držanje, poziciju njihovih ruku dok govore, visinu glasa i facijalne ekspresije. Na osnovu ovih pet elemenata sastavio je skriptu koja je značajno ubrzala proces rada sa pacijentima. U to vrijeme, jedan od njegovih prijatelja radio je kao psiholog u NASA-i. Ukratko, sedamdesetih godina prošlog vijeka Kahler takođe postaje dio NASA-inog tima. Tada je PCM doživio svoj puni potencijal, i sve do 1996. godine bio je jedina metoda odabira timova za svemirske misije.

TIPOVI U LIČNOSTI

Prema PCM modelu, svaka osoba u sebi ima šest tipova ličnosti koji se mogu prikazati kao kuća na šest spratova.

Glavna karakteristika ovog modela je ta što smo u mogućnosti da se krećemo svim spratovima kuće svaki dan i po nekoliko puta. Svaki tip ličnosti ima tačno određene obrasce kroz koje posmatra okolinu, koji definišu jake strane njegove ličnosti, psihološke potrebe, pa čak i optimalno profesionalno okruženje. S obzirom da je tema ovog članka zadovoljavanje psiholoških potreba, analiziraćemo svaki tip ličnosti i razlučiti njihove psihološke potrebe, te na koji način reaguju na stres.

Persisteri su posvećeni, pronicljivi i savjesni. Njihovu unutrašnju motivaciju probudićete ako uvažite njihovu posvećenost poslu, poštujete njihova uvjerenja i stavove. Kada su pod stresom, imaju nerealna očekivanja od drugih. Takođe imaju tendenciju da nameću svoje stavove kao jedine ispravne.

Harmonizeri su saosjećajni, emotivni i srdačni. Probuditi njihovu unutrašnju motivaciju znači uvažiti ih prvenstveno kao osobe koje oni jesu, kao i zadovoljiti njihova čula (drugim riječima, moraju se osjećati ugodno u svom okruženju). Kada uđu u stres gube samopouzdanje i pokušavaju svima udovoljiti. Usljed nedostatka samopouzdanja, često prave banalne greške.

Rebeli su spontani, kreativni i razigrani. Njihova motivacija proističe iz nečega što zovemo razigrani kontakt sa okolinom. Kada uđu u stres, rebeli prestaju razumno rasuđivati, počinju se žaliti i u drugima pronalaze krivce za sve što se oko njih dešava.

Imagineri su smireni i introvertni (skloni unutrašnjim dijalozima). Njihova osnovna potreba je samoća. Kada uđu u stres, imagineri se povlače u sebe i izoluju od drugih.

Promoteri su prilagodljivi, ubjedljivi i šarmantni. Oni su stalno u pokretu i to ih motiviše. Kada uđu u stres, pokušavaju privući pažnju i pribjegavaju manipulaciji.

Ukoliko uzmemo trenutak da sagledamo ovih šest tipova ličnosti i kažemo sebi da smo svi mi više manje kombinacija svih njih, postaje jasno koliko su naše ličnosti zapravo kompleksne. Ovo se posebno vidi ukoliko kod sebe primjećujemo potrebu za zadovoljenjem određene psihološke potrebe.

SAMO OSOBA KOJA NA POZITIVAN NAČIN ZADOVOLJI SVOJU PSIHOLOŠKU POTREBU NEĆE UĆI U STRES

Kada je riječ o upravljanju stresom, ključ uspjeha je pozitivno zadovoljenje psiholoških potreba. Prema PCM-u, samo osoba koja pozitivno zadovolji svoju psihološku potrebu neće ući u stres. S druge strane, zadovoljenje liste naših psiholoških potreba ne može biti na istom nivou svaki dan. Ključ je u zadovoljenju psihološke potrebe faze u kojoj se u datom trenutku nalazimo. Ukoliko ne zadovoljimo psihološke potrebe faze u kojoj se nalazimo, u svom tijelu ćemo pokrenuti mehanizme koji izazivaju stres. Što duže ne zadovoljavamo svoje psihološke potrebe, dublje ćemo ulaziti u stres. To stvara mogućnost da se naša psihološka potreba zadovolji na negativan način. Kao primjer ću vam navesti jednu koučing sesiju koju sam radio sa jednim klijentom iz svijeta biznisa. Naime, u to vrijeme klijent je obavljao dužnosti visoke menadžerske pozicije i bio je u fazi Rebela. Rekao da je njegov najveći problem ono što je svakodnevno pokušavao da izbjegne – a to je činjenica da za sebe misli da je „cinik“. Šta to zapravo znači? Kako je čovjek bio u fazi Rebela, što bi značilo da je većinu dana imao potrebu da zadovolji psihološku potrebu razigranog kontakta sa okolinom, a kako mu njegova menadžerska pozicija nije dovoljavala da se po cijeli dan „šegači“ na poslu, on je naprosto aktivirao svoje mehanizme za stres. Dakle, njegova ciničnost nije ništa drugo do posljedica negativnog zadovoljenja njegove psihološke potrebe. Primjenom PCM-a kreira se tačno određeni akcioni plan prema potrebama klijenta gdje mu se nudi rješenje, gdje, kada i kako da zadovolji svoju psihološku potrebu kako bi prestao da bude ciničan u momentima kada je to neprimjereno. Upoznavanje sa sopstvenim tipom ličnosti kao rezultat ima 20% manje zabilježenih sukoba u organizacijama gdje je PCM primjenjen na menadžerima. Razlog je taj što menadžeri mogu primijeniti najefikasniji alat za upravljanje stresom kao i prepoznati faze stresa kod svojih saradnika. Svjetske kompanije, poput Renault-a, se u potpunosti okreću primjeni PCM-a kao ključnoj metodologiji za razvijanje menadžerskih vještina.